Tekst je objavljen na portalu CEOPOM-ISTINA na: http://www.ceopom-istina.rs/politika-i-drustvo/ko-je-slede-a-meta-teroristichkog-napada/
Analizirajući nedavna geopolitička dešavanja i terorističke napade možemo izvesti poprilično jasnu premisu: na Balkanu slijedi ozbiljna destabilizacija. Pitanje je samo ko je sljedeća meta i kakav napad možemo očekivati?
Na prvom koraku analize moramo se zapitati: kakve su to geopolitičke i geostrateške promjene nastupile, a nužno zahtjevaju preobličavanje svijesti o budućim dešavanjima? To što analitičarski krugovi nisu blagovremeno shvatili nove tendencije bezbjednosnih misija ne znači da se nešto ne događa, nego naprosto da je to dobro prikriveno ili maskirano. Uglavnom, danas de fakto možemo govoriti o tome da Rusija i slavenski narodi više nisu primarna meta napada Sjedinjenih Država i NATO jastrebova, nego je to muslimanski živalj Bliskog Istoka i Sjevera Afrike.
Pisao sam o tome (vidi vezane tekstove) zbog čega je Zapad shvatio kako Rusiju dugoročno ne može poraziti, te zbog čega je odabrao „protivnika po mjeri“ – muhamedanstvo (1). Ovome bih jedino dodao da opstanak imperijalnog kapitalizma i Zapadne Civilizacije bukvalno ovisi o ratovima, krvoprolićima i hegemoniji. Zbog toga je osmišljena nova „Velika Igra“ (po britanskoj bezbjednosnoj terminologiji), odnosno radikalni geopolitički zaokret koji kao „neprijatelja“ apostrifira islamske zajednice Mediterana.
U daljem moramo proanalizirati najvažnije sredstvo proizvođenja destabilizacija i projektovanja sukoba. To je nedvosmisleno terorizam! Kada terorizam pozicioniramo kao najvažnije sredstvo bezbjednosnih projekcija vidimo da Zapadna Civilizacija gotovo četrnaest godina stvara pretpostavke za „konačni obračun“ sa islamom. Dakle, možemo govoriti da još od 11. septembra, a potom i od niza terorističkih napada u Londonu, Madridu i drugim prestonicama, Zapad stvara osnove za obračun sa „varvarima“ muhamedanske provenijencije. Sjetimo se da su Sjedinjene Države, kao „svjetski policajac“, davne 2001. godine donijele potrebnu normativu prema kojoj mogu dejstvovati na bilokojoj tački zemaljske kugle. To što su kasnije koalirale sa Al Kaidom, sa Muslimanskim Bratstvom i drugim ekstremističkim organizacijama samo je pitanje trenutnih potreba i ništa drugo. Uostalom, velike sile se oduvijek tako ponašaju.
Dakle, gotovo deceniju i po Zapad oblikuje globalnu svijest o postojanju „neprijatelja“ koji prijeti opstanku čovječanstva, homogenizuje i instrumentalizuje čovječanstvo protiv tog i takvog izvora opasnosti, te priprema „konačni obračun“. Pisao sam o tome kako Vladimir Putin sporazumima sa Turskom, Iranom i Egiptom nastoji najvažnije faktore velikog međumuslimanskog krvoprolića odvratiti od projekcija Zapada (2), no, danas od tih Putinovih nauma nije ostalo gotovo ništa. Svjedoci smo da je Turska započela vojno djelovanje na području Sirije i Iraka, odnosno da se kao prva velika regionalna sila uključila u međumuslimanski pokolj. Sredinom prošle godine pohvalio sam tursko uzdržavanje od akcija prema Islamskoj državi tvrdeći kako je funkcija te terorističke organizacije proizvođenje velikog sukoba u kom će Turska i Iran biti glavni akteri, razumije se – protivnički. Danas Turska nedvosmisleno srlja ka krvoproliću mnogo većem od terorističkog napada u Suruču, zbog kog je i započela aktuelnu bezbjednosnu misiju na tlu Sirije i Iraka. Uglavnom, ideja Vladimira Putina o stvaranju velikog međumuslimanskog saveza sa Rusijom u kom bi zemlje posjednice i tranzitori prirodnog gasa očuvale svoje interesa danas je ad akta i na nju ne treba trošiti energiju. Treba samo naglasiti da će jedan od razloga ruskog pridruživanja novoj alijansi protiv islama biti shvatanje da je zabludnicima nemoguće pomoći.
Na trećem koraku analize moramo uobziriti pitanje: zbog čega je destabilizacija Balkana tako važna za projekcije Zapada? Pisao sam o tome, ali nije na odmet ponoviti. Destabilizacija Balkana je u funkciji prepadanja Evropske Unije, te homogenizovanja te zajednice protiv sve izraženijeg izvora opasnosti, a u konačnici i pridruživanje Evrope budućem napadu na Bliski Istok i Sjever Afrike. Koliko god je to moguće Sjedinjene Države i NATO jastrebovi će iscrpljivati protivnika kroz međusobni pokolj, a kad-tad moraće uslijediti „mirotvorna misija“ okončanja rata u kakvoj će „mirotvorci“ zaposjesti bogatstva osvojenog prostora. Sjedinjene Države naprosto nisu moćne samostalno realizovati ovakvu zamisao i zbog toga nastoje u sukob uvući Evropsku Uniju, pa čak i Rusiju.
ETIOLOGIJA BALKANSKE DESTABILIZACIJE
U nizu tekstova isticao sam kako teroristički napadi na tlu Bosne i Hercegovine manifestuju jedinstvenu matricu djelovanja. Objašnjavao sam kako to funkcioniše sa aspekta terorističkih motiva i činjenja, ali i kroz FID operacije, strategiju „isticanja lažnih zastava“ ili „crne operacije“ velikih sila. U ovom tekstu pokušaću hronološki razjasniti matricu terorističkog činjenja.
Započeću sa 2008. godinom i napadom na objekat „FIS Vitez“ u Vitezu. Vehabiti su tim napadom odaslali poruku (uvijek prisutno obilježje terorizma) kako dominiraju područjem Srednje Bosne. U pitanju je prostor sa najvećom i najradikalnijom vehabijskom zajednicom u BiH-i. Ovaj napad imao je dvosmjerno dejstvo. Na jednoj strani odaslana je poruka lokalnim muslimanima kako je homogenizacija oko šerijatskih pravila življenja jedini put prihvatljiv ekstremistima. Suživot i poslovna saradnja su vehabitima stvari krajnje neprihvatljive. Sa druge strane treba uobziriti činjenicu da je preduzeće „FIS Vitez“ simbol hrvatskog opstanka i hrvatske moći na tlu Srednje Bosne, tako da je i hrvatskoj populaciji odaslana jasna poruka neprijateljstva i zastrašivanja.
I sljedeći napad, onaj na bugojansku policijsku stanicu iz 2010. godine, prati klasičnu matricu terorističkog djelovanja. Nakon napada na vlastitu populaciju uvijek slijede napadi na institucije, primarno policiju. Time se odašilje poruka kako niko nije siguran. Napad tek igrom slučaja nije materijalizovan o onom zamišljenom obličju – surovog pokolja nad nekoliko desetina policajaca postojenih ispred objekta, međutim, poruka je jasna!
Nakon toga teroristi „podižu ljestivicu“ i naredni teroristički napad ima međunarodni karakter. Mavlid Jašarević je napao američku ambasadu u Sarajevu. Tim napadom upućena je poruka međunarodnoj zajednici kako BiH-om dominiraju neki „novi vladari“. Dakle, u Federaciji BiH-e teroristička matrica je u potpunosti realizovana. Prvo je napadnuta lokalna populacija radi homogenizacije iste, zatim su napadnute institucije države (narušavanje integriteta i suvereniteta države), te, na kraju, međunarodna zajednica. Nakon toga, po bukvalno identičnom obrasu muslimanski ekstremisti organizuju napade na teritoriji Republike Srpske. Treba napomenuti da su prethodno ojačali svoje prisustvo i infrastrukturu na našem teritoriju, a zatim započeli sa serijom napada.
Prvi teroristički napad uslijedio je prošle godine u Kozarcu kod Prijedora. Ubijana su ciljno izabrana dva Bošnjaka, inače deklarisani protivnici vehabija i šerijata. Taj napad institucije Republike Srpske ni do danas nisu adekvatno procesuirale (kvalifikuju ga kao teško ubistvo), međutim, struka ne može isključiti ekstremni islamizam kao esencijalno obilježje ovog napada. Uostalom, teroristima nije važno kakve poruke šalju državne institucije, nego kakvu poruku su oni odaslali. U Kozarcu je jasno manifestovano kako prolaze oni koji se protive šerijatu i homogenizaciji muslimana oko šerijatskih pravila ponašanja.
Zatim slijedi napad Nerdina Ibrića na zvorničku policijsku stanicu. Opet imamo „drugu fazu“ u vidu napada na državne institucije, odnosno na policiju konkretno. Ovim napadom odaslana je jasna poruka o kapacitiranosti Republike Srpske za „velike priče“ o samostalnosti. Samo dan ranije SNSD usvaja deklaraciju o samostalnosti Srpske do 2017. godine, a Bošnjaci ovim napadom poručuju kako to neće ići „glatko“. Pri tom treba naglasiti kako je izborom Zvornika kao lokaliteta napada odaslana poruka i BiH-i i Srbiji, odnosno kako je zastrašivana populacija u dvije države.
U „trećoj fazi“ već viđenog obrasca uslijedio je napad međunarodnog karaktera. U Srebrenici se dogodio perfidno osmišljen teroristički napad na premijera Alaksandra Vučića (3), ali koji se reflektovao i na delegacije više zemalja (Slovenije, Mađarske, Austrije...). Prema određenim informacijama napad se reflektovao i na izaslanika američkog predsjednika Bila Klintona (znači, ponovo Sjedinjene Države!). To što institicije Republike Srpske „srljaju“ u kvalifikovanju ovog terorističkog napada kao pokušaja ubistva, a bez sagledavanja šireg konteksta događaja, i dalje ne znači da struka treba podržati neodržive kvalifikacije.
KO JE SLJEDEĆA META TERORISTIČKOG NAPADA?
Ovako smo postepeno došli do ključnog pitanja – šta dalje? Vidimo da u Federaciji nemamo događaj na osnovu kog bi komparirali buduće projekcije. No, imamo ga u Makedoniji. Kumanovskim terorističkim napadom ekstremisti su pokazali sljedeći zamišljeni cilj – ovladavanje određenom teritorijom. To što su makedonske snage bezbjednosti razbile terorističku grupu i spriječile u ostvarivanju nauma i dalje ne znači da trebamo zanemariti ciljeve terorista. Po mom ubjeđenju u Kumanovu se pokušala uspostaviti kontrola nad određenom teritorijom sa koje bi bile širene delje operacije.
Nešto slično možemo očekivati i na području BiH-e. U prilog takvom promišljanju idu i najave boraca Islamske države i lokalnih vehabijskih organizacija. Sve češće u javnosti se objelodanjuju kojekakve karte ili mape planova budućih dejstava radikalnog islama. Istovremeno, svakodnevno možemo čuti ili pročitati poruke islamista kako se muslimani BiH-e trebaju pridružiti borbi Islamske države i na Bliskom Istoku i na tlu Balkana. Pri tom se spram balkanskih etničkih zajednica odašilja poruka „internacionalizma“ Bošnjaka, Šiptara, Sandžaklija i drugih. Potrebno je samo pratiti poruke kakve se upućuju, pa da nedvosmisleno zaključimo kako se ovdje ne govori o pojedinačnom činu, nego o dugoročnoj borbi ili oružanom sukobu.
Ono o čemu treba ozbiljno razmišljati, a zbog čega je ovaj tekst i napisan, jeste bojazan po pitanju šta će uslijediti u skoroj budućnosti. Moramo uobziriti i činjenicu da je opisana matrica u Federaciji realizovana kroz nekoliko godina, a u Republici Srpskoj za manje od godine. U traženju odgovora na pitanje kakva je najgora moguća materijalizacija ekstremizma na tlu BiH-e (?) podsjetiću na kosovski pogrom iz 2004. godine. Po mom profesionalnom ubjeđenju najrizičniji prostor ovakvih projekcija jeste zapad Republike Srpske, odnosno prijedorska regija.
Na ovom prostoru imamo izuzetno razvijenu i dobro organizovanu vehabijsku zajednicu, odlično uvezanu i sa evropskim centrima poput Beča, ali i sa Islamsom državom. I u odnosu na bosansko-hercegovačku vehabijsku zajednicu imamo odličnu povezanost ekstremista. Zatim, vehabije već godinama de fakto kontrolišu planinu Kozaru. Godinama se na ovoj planini materijalizuju vježbe vehabija sa šireg područja Balkana, kakve uobziruju i bojeva gađanja. U posljednjih sedam-osma godina samo jedne godine, tačnije 2011., nije održana ovakva vježba, i te godine je upriličena u kanjonu Ugra na Vlašiću. Sveukupno, trebamo se ozbiljno zapitati da li je sistem bezbjednosti Republike Srpske sposoban spriječiti zapadnokrajiški pogrom sličan onom na Kosmetu 2004. godine?
Pogrom velikih razmjera (nad nekih 200 000 građana) je nedvosmisleno taj inicijalni događaj koji bi mogao zaprepastiti Evropsku Uniju i navesti tu zajednicu na vojno angažovanje protiv Islamske Države. Obzirom da je u pitanju srpsko življe, jedan takav događaj mogao bi definitivno pokrenuti i jednu Rusiju u pravcu bitnog mijenjanja spoljne politike. Za Sjedinjene Države, kao genaratora spornih procesa, iluzorno je i objašnjavati kako im jedan takav incident odgovara. Mnogi će ovakvim predviđanjima naći prigovore na osnovu događanja iz 90-ih godina prošlog vijeka, no, takve moram ponovo podsjetiti kako ovdje govorimo o bitno drugačijim geopolitičkim okolnostima. Na kraju, ističem kako bi jedan veliki pogrom nad srpskom populacijom natjerao i Srbiju na preispitivanje spoljne politike. Srbija bi se našla pred pitanjem: da li ostati „neutralnom“ i u odnosu na krvoproliće nad srpskom braćom, ili se priključiti novoj alijansi u borbi protiv globalnog terorizma i islamskog ekstremizma? Ili pojednostavljeno, da li se priključiti NATO savezu?
VEZANI TEKSTOVI:
Нема коментара:
Постави коментар
Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.