Dan žalosti u Republici Srpskoj

Danas smo sahranili velikog borca za pravedniju i bolju Republiku Srpsku, našeg Čedomira Čedu Kneževića. Partokratske kvazielite Srpske mogu „kulirati“, ali obespravljenim građanima ostalo je samo da žale zbog ovog nenadoknadivog gubitka.

Piše: Borislav Radovanović

Naši hrabri željezničari-štrajkači danas su u šoku i nevjerici. Mahom su izjavljivali kako je Čedo bio duhovni i idejni vođa, izvorište volje i snage, njihove borbe za pravo i pravdu. Najčešće pitanje bilo je: „Šta ćemo sad?“.

Na to je poznati sindikalista i njihov saborac Zlatko Marin kazao da borba ide i dalje. Moram istaći kako sam Marinu priznao da sam njegov nemjerljiv doprinos željezničarskoj borbi nepravedno „zaobilazio“, odnosno da sam u prvi plan uvijek isticao svog prijatelja Čedu.

No, sahrana je na izvjestan način rezultirala Čedinom zaživotnom voljom da me direktno poveže sa Marinom i drugim ostalim drugovima. Da li je u pitanju kakva slutnja, intuicija ili kako god imam brojne Čedine poruke kakvima je tražio da kontaktiram Zlatka Marina i druge kolege radi potpuije spoznaje njihovih aktivnosti. Eto ovim „zadnjim potezom“ je to postigao!

Ti prostodušni i odistinski neiskvareni ljudi nisu ni svjesni svoje moći. Morao sam ih podsjetiti kako im je za samo pola godine pošlo za rukom da ih megaloman i egocentrik Milorad Dodik čak dva puta bukvalno moli da obustave započete aktivnosti, a samo kako bi izbjegao ličnu političku štetu. Kome je to još pošlo za rukom?

Zatim sam Čedinim saborcima ukazao na činjenicu da su svojim potezima teško poljuljali koaliciju SNSD-DND. Kompletan Savez za promjene može samo sanjati da postigne ono šta je ova grupa uspjela za tako kratko vrijeme. Ti ljudi nisu političari i manipulanti, pa tako i ne prepoznaju pojedine aspekte svoje borbe, ali imaju prijatelje koji dobro znaju prepoznati ključne dimenzije događanja i njihovu objektivnu snagu.

Treba javnost znati da su pokojni Čedo i Marin intenzivno radili na objedinjavanju sindikata radnika željeznica, da su tako nastojali ojačati bazu za dalju borbu. Čedina zamisao bila je da pomognem njihovoj borbi i to sam danas svima obećao. Ne mogu nadomjestiti Čedu, ali ću svakako predano doprinositi ovoj grupaciji časnih i vrijednih radnika i njihovoj borbi za pravo i pravdu.

Vjerovatno je primjećeno da kontinuirano izbjegavam pisati o političkom subjektu čiji smo Čedo i ja bili istaknuti aktivisti, a prosto zato što naša unutrašnja pitanja nisu predmet javne rasprave. No, važno je znati da je jedan dio nas Čedinih saboraca danas bio na ceremoniji, te da smo razgovarali i o konkretnim potezima daljeg djelovanja.

Režim Milorda Dodika, uključujući i njihovu „bratiju“ okupljenu oko Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, mogu se uskoro nadati krajnje neočekivanim potezima njihovih najopasnijih protivnika. No, o tom...

Na današnji posljednji ovozemaljski oprost sa saborcom došli su Stefan Blagić i članovi njegovog pokreta „ReStart Srpska“. Čedo i ja, baš kao i jedan dio naših bliskih saboraca, odavno smo prepoznali vrijednosti mladih i idejno naprednih aktivista ovog pokreta, te njihovu borbu deklarativno podržali. I oni su nas iskreno prihvatili, tako da smo svi zajedno dodatno ojačali. Sa te strane će tek doći pravi politički rezultati, uz svijest da je istima zaživotno doprinio i naš Čedo.

Možda je neetično što porodicu preminulog pominjem na kraju, no u tom domenu jedino smo svi zajedno mogli iskazati iskreno saučešće, te ukazati kakvu GROMADU od čovjeka je predstavljao njihov Čedo. Njihov bol i tuga su svakako najveći, ali moramo konstatovati da su Republika Srpska i kompletna Bosna i Hercegovina izgubile jednog velikog borca za bolje sutra svih nas.

Zato u simboličkom smislu današnji dan smatramo DANOM ŽALOSTI kakav trebaju obilježiti svi oni teško obespravljeni i zlostavljani građani, za čija prava se Čedo iskreno i predano borio do zadnjeg daha. Svojim životnim dostignućima zavrijedio je da ga posthumno pozicioniramo kao SIMBOL borbe za pravdu i to će biti realizovano!

SLAVA MU I VJEČNO HVALA!