MOST21: Politika čovjeka!

Na srdačan poziv domaćina reprezentativna grupa građana Republike Srpske priprema se da 10. novembra u Sarajevu prisustvuje veličanstvenom skupu pokreta MOST21 i tako podrži zajedničke nam ideje i vizije – „Politike čovjeka“.

Piše: Borislav Radovanović

Biću do kraja iskren i priznati da ideje Amira Reka i pokreta MOST21 podržavam iz vrlo pragmatičnog razloga. U tom pokretu prepoznajem potencijal za realizaciju mog životnog ideala, a to je uspostavljanje bratstva i jedinstva južnoslavenskih naroda.

Kad govorimo o bratstvu i jedinstvu to nas neminovno vraća na bivšu Jugoslaviju i SR Bosnu i Hercegovinu. Niko od nas ne krije sopstvenu jugonostalgičnost, a koja je zasnovana na činjenici da su naše generacije od te države dobile ono najbolje šta društvo može pružiti svojim građanima.

Nesporna činjenica je da je bivša Jugoslavija nastala na viševjekovnoj slobodarskoj borbi južnoslavenskih naroda protiv brojnih okupatora, te da je bratstvo i jedinstvo na kraju rezultiralo državom u kojoj su južnoslavenski narodi doživjeli ubjedljivi najviši nivo slobode i prosperiteta u svojoj ukupnoj istoriji.

Jedini suštinski problem uspostavljanja bratstva i jedinstva unutar SFRJ bio je što se to nije zasnivalo na realnoj, nego na ideološkoj matrici. Realna matrica je da su južnoslavenski narodi „etnička braća“ šta nedvosmisleno proizilazi iz jedinstvenog jezika, istog etničkog izvorišta, zajedničke istorije, kulture, tradicije, običaja...

Sve naše podjele i animiziteti dolaze iz ideoloških matrica, od vjerskih do političkih, i samo zbog uticaja i zloupotereba ideologija nismo uspjeli do kraja razviti bazičnu osnovu našeg identiteta, a to je bratstvo i jedinstvo južnoslavenskih naroda ili Južnih Slavena kao podkategorije Slavena kao naroda.

Da bi ovaj ideal realizovali dovoljno je da se u maksimalno mogućoj mjeri distanciramo od ideiloških uticaja, a posebno od ideoloških zloupotreba. Zato je važna ta, bar kako je ja prepoznajem, „Politika čovjeka“ koju promoviše MOST21, a kakva postoji i u nekoliko pokreta unutar Srpske. Ta „Politika čovjeka“ je ono šta nas zbližava, šta predstavlja sinergijsku osnovu našeg zajedništva u borbi protiv svih nakaradnosti društva u kom živimo.

Na čemu se bazira „Politika čovjeka“? Prosto, smatramo da čovjek treba da voli drugog čovjeka (altruizam), da se međusobno poštuju, uvažavaju, tolerišu, pomažu... i da su svjesni kako su zajedno jači nego pojedinačno. Da bi to realizovali imamo odlične pretpostavke: jezički se razumijemo, dijelimo isto porijeklo, istoriju, tradiciju, kulturu...

To što se različito molimo bogu ili što vjerujemo u ovakve ili onakve političke ideje ne smije biti osnova podjela i animoziteta. Naprosto sve to je ideologija, dakle nešto neopipljivo i imaginarno, a mi smo ljudi sa realnim potrebama.

Svi znamo koje su esencijalne ljudske potrebe: hrana, piće, vazduh, odjeća, obuća, privređivanje, kretanje i td. No, moramo shvatiti da u osnovne ljudske potrebe nauka svrstava i bezbjednost, pravno društvo, funkcionalnu državu, slobodu mišljenja i izražavanja.

Da bi bolje, brže, kvalitetnije i sadržajnije zadovoljavali svoje potrebe ljudi se međusobno udružuju, od nivoa porodice, preko društva i države, pa sve do nivoa međunarodne zajednice. Pritom, zarad što potpunijeg ostvarivanja različitih potreba ljudi se odriču dijela svojih prihoda (npr. porezi), izvršavaju obaveze (npr. vojna obaveza), poštuju zakone, ulaze u različite oblike kolektiviteta (udruženja, države, UN).

Nema ama nikakve „mudrosti“ oko toga zašto ljudi ulaze u različite oblike kolektiviteta, odnosno sve se svodi na zadovoljavanje elementarnih potreba. U tom pogledu treba posmatrati i Mirovni sporazum u Dejtonu, kao svojevrsnu materijalizaciju jedne od osnovnih potreba čovjeka, a to je mir (u širem smislu sigurnost).

No, 22 godine od uspostavljanja „mira“ Bosna i Hercegovina tavori sa istim problemima zbog kojih je svojevremeno došlo do rata. To su ti nakaradno postavljeni temelji ljudskog povezivanja i manipulacije sviješću bukvalno fašizoidnog karaktera.

Nacisti su funkcionisali na paroli: „Ti si ništa, tvoj narod je sve“, a doista bih volio da neko pojasni: po čemu se današnje etnokleraikalne dominirajuće politike u Bosni i Hercegovini razlikuju od nacističkih? Pritom, lideri etnoklerikalnih politika sebe poistovjećuju sa narodom, baš kao što su to činili Hitler i Musolini.

Tu se nameće sasvim logično pitanje: kako čovjek može biti „ništa“? Pa taj čovjek je nečije dijete, nečiji supružnik i roditelj, radnik (ako je imao „vezu“ da se zaposli), poreski obveznik, nosilac prava i obaveza... svaki taj čovjek je državljanin ove zemlje, šta znači da je državotvorac!

Bosna i Hercegovina je članica Ujedinjenih nacija, Savjeta Evrope i ko zna kakvih sve međunarodnih kolektiviteta. Dakle, taj naš čovjek je i nosilac međunarodnog subjektiviteta. I, sad, sasvim logično: zašto taj naš čovjek stupa u sve te silne kolektivitete? Pa naprosto da bi što bolje zadovoljio svoje potrebe!

Na ovo se nameće sasvim racionalno pitanje: da li ovdašnji obični čovjek može adekvatno zadovoljiti elementarne potrebe? Odgovor jeste surov, ali glasi: NIJE! I samo zbog toga je stotine hiljada naših ljudi nakon rata napustilo zemlju u kojoj su rođeni i stasali.

Znači, da prednje rezimiramo, u Bosni i Hercegovini su postavljeni nakaradni temelji na kakvima je nemoguće graditi društvo i državu. Svi ti silni oblici ideoloških kolektiviteta, redom u kategoriji teških manipulacija sviješću i zloupotreba moći, u ovoj zemlji su čak „prezaštićeni“. 

Jedino šta u ovoj zemlji nije zaštićeno jeste ČOVJEK! Ne samo da su nezaštićena čovjekova osnovna prava i slobode, nego je nezaštićeno njegovo elementarno bitisanje. Da bi čovjek bitisao mora zadovoljavati bar minimum svojih potreba, a to mu ovde nije omogućeno.

U tom pogledu, ako želimo proizvesti nužne društvene promjene moramo krenuti od „Politike čovjeka“ i njegovih elementarnih potreba. Čovjek ne može biti „ništa“, jer je to fašizam. Čovjek je sve! U kreiranju društvenih odnosa moramo krenuti od čovjeka/pojedinca/građanina i njegovih potreba.

Svaki taj čovjek izdvaja dio svojih prihoda za funkcionisanje institucija i u tom smislu institucije MORAJU čovjeku pružiti ono šta je platio. I to uopšte nije problem uspostaviti kao primarni princip funkcionisanja države i društva. Odlično je poznato na kakvim principima i standardima funkcionišu modeli modernih javnih uprava. To je nešto šta u ovoj zemlji treba uspostaviti.

Elem, da bi došli u poziciju takve društvene transformacije moramo iz društvenog sistema ukloniti brojne anomalije i nakaradnosti, a to u daljem znači eliminaciju postojećih političko-ekonomsko-kriminalnih centara moći. Nije nikakakva „mudrost“ spoznati da su ovi centri moći uspostavili društvene odnose kakvi odgovaraju samo njihovim interesima. Sa druge strane čovjek je postao „ništa“.

To je ono šta moramo promijeniti ukoliko uopšte težimo opstanku i budućnosti. Čovjek mora postati SVE! Zato svi zajedno moramo promovisati „Politiku čovjeka“, baš kao što to radi Amir Reko i njegov MOST21, i kako to promovišu pokreti iz Republike Srpske koje aktivno podržavam. Sinergija tih pokreta donijeće ovoj zemlji željene društvene promjene i to je neminovnost.

Sve zainteresovane sa promotivni skup pokreta MOST21 obavještavam da je organizator obezbijedio besplatan autobuski prevoz iz Banjaluke, a za detaljnije informacije i rezervacije mjesta zadužen je Vanja Krstin, tel: 066 838 508.