Tekst postavljen na nacionalnom sajtu CEOPOM-ISTINA na: http://www.ceopom-istina.rs/globalizam/politicki-procesi/zalud-ruka-pomiren-a-tamburashi-i-knez-mihajlova-eskalatsija-sledi/
Uz takt balade „Sarajevo, ljubavi moja“ moglo se primijetiti likovanje Aleksandra Vučića nad rasplinjenim Bakirom Izetbegovićem, no, ruka pomirenja je zalud ispružena jer srpsko-bošnjačko krvoproliće zasigurno slijedi!
Svjedočili smo posjeti tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine srpskoj prestonici, kakvu je Bakir Izetbegović ocijenio „istorijskom“. Tako će narednih dana nedvosmisleno biti ocjenjena od strane svjetskih medija i političke javnosti. Ogromna većina političkih i medijskih subjekata „pašće“ na pomno osmišljenu Vučićevu zamisao prijateljske šetnje Knjaz Mihajlovom, ulične muzike i druženja sa građanima. U kontekstu nedavnog srebreničkog skandala premijer Vučić će poentirati predstavljenjem Srba kao „civilizacijske vertikale“. Ipak, sve je to kratkog daha i budući događaji jasno će pokazati trusnost južnoslavenskih odnosa.
Prije nego razjasnim na čemu baziram pretpostavku da će ubrzo uslijediti ozbiljna destabilizacija BiH-e i šireg okruženja, dakle nešto dijametralno suprotno od beogradskih poruka mira, moram se dotaći opšte kontekstualizacije. I tu ću vjerojatno mnoge iznenaditi: Treći svjetski rat traje punih 25 godina i ubrzo slijedi njegaova eskalacija, čak u krajnje neočekivanom obličju. Za one neupućene Treći svjetski rat započela je – jedna žena! U pitanju je američka ambasadorka u Iraku, gospođa Ejpril Glespi. Jula 1990. godine ambasadorka Glespi perfidno je slagala Sadama Huseina da se SAD i V. Britanija neće miješati u iračko-kuvajtski sukob oko cijena nafte. Ni sedam dana od tog „diplomatskog miga“ nije prošlo, a Sadam je okupirao Kuvajt i suočio se sa „Pustinjskom olujom“ (1). Potonji vrtoglavi skok cijena nafte ciljno je proizveo slom privreda država Istočnog bloka i komunističke ideologije.
Godine sam posvetio istraživanjima u oblasti bezbjednosti i potpuno sam ubijeđen da je predmetnim događajima započet Treći svjetski rat. Pogrešno je ovaj rat posmatrati kroz prizmu prethodnih, a da bi kvalitetno spoznali događanja u našem okruženju dovoljno je znati pravila Pentagona FM 100-20, FM 100-10 i FM 100-5 („sukobi niskog intenziteta“, „unutrašnja odbrana prijetaljske zemlje“ i ino). Početkom prošle godine i prilikom samih začetaka ukrajinske krize ukazao sam na predstojeći rat. Pri tom sam istakao kako je ukrajinska kriza u funkciji ruskog „izbacivanja iz igre“ u odnosu na predstojeće bliskoistočne sukobe, te da će se buduće krize preliti na Balkan(2). Koliko sam bio u pravu možemo vidjeti i jednostavnim pogledom kroz prozor.
CILJ TREĆEG SVJETSKOG RATA UNIŠTAVANJE MUSLIMANA
Nakon 25 godina trajanja Treći svjetski rat poprimiće bitno drugačije dimenzije od osnovne projekcije. U početku je ovaj rat bio usmjeren na slavensku populaciju i pljačku dobara kakva Slaveni posjeduju. U tom kontekstu ovaj rat je doživio svoj vrhunac iz prostog razloga što je većina slavenskih država otrijeznila se od opijenosti „demokratijom“ i počela štititi svoje interese, čime je objekat pljačke značajno umanjen. U stvari pokazalo se da je konačni cilj Zapada ostao nedostižan jer Rusija je i dalje vojna super sila kakvu je nemoguće poraziti.
Zbog toga se posljednjih godina Sjedinjene Države i evropski „NATO jastrebovi“ okreću ka novom protivniku i žrtvi. Već je nedvosmisleno jasno da je izabran protivnik „po mjeri“ (kog je moguće poraziti), a to je muslimanski živalj Bliskog Istoka i Sjevera Afrike. I ovaj novi protivnik izabran je po istim motivima po kakvima je bio odabran prethodni, slavenski –zarad pljačke i hegemonije. Bliskoistočne i sjevernoafričke zemlje prebogate su energentom budućnosti – prirodnim gasom! No, ne treba zanemariti ni turističke kapacitete kakve posjeduju novi protivnici Zapada. Ne zaboravimo brojne atraktivne turističke destinacije Mediterana, ali i da je u pitanju prostor izvorišta ljudske civilizacije. Vrlo je upitno da li su energetski potencijali ovih država veći od turističkih. Može se u nedogled analizirati kakve sve interese Zapad nalazi na Bliskom Istoku i Sjeveru Afrike, ali poenta je valjda jasna – sve se svodi na pljačku neviđenih razmjera.
U daljem treba istaći kako i ova nova dimenzija rata prati raniju osnovnu strategiju „divide et impera“, te da je međumuslimansko sukobljavanje doživjelo svoju ozbiljnu materijalizaciju. No, sve to je nedovoljno da bi se ciljevi „NATO jastrebova“ realizovali željenim/potrebnim tempom. Tu dolazimo do nužnosti instrumentalizovanja destabilnosti Balkana. Vrlo jednostavno možemo obrazložiti zbog čega je destabilizacija Balkana tako nužna interesima Sjedinjenih Država. Naprosto, Sjedinjene Država nisu sposobne same poraziti ogromni pojas od Tunisa do Irana (i dalje). Za takav cilj nužna im je pomoć evropskih „saveznika“, no, pitanje je kako animirati Evropsku Uniju (ili pojedine vojno moćne članice) za ovaj pakleni plan? Prosto, destabilizacija Balkana od strane radikalnih islamista u Evropi može proizvesti realan (ili manipulativni) strah dovoljan za angažovanje protiv te nove „opasnosti“. Ne treba posebno naglašavati kako su „NATO jastrebovi“ vrlo sposobni javnost usmjeriti u željenom pravcu.
Uglavnom, kratkoročna i kontrolisana destabilizacija Balkana, primarno Makedonije i BiH-e, od strane islamista u funkciji je prepadanja Evrope do nivoa spremnosti na vojno angažovanje na Bliskom Istoku i Sjeveru Afrike. Sa stanovišta „Nato jastrebova“ to istovremeno prati matricu evropske nazavisnosti od ruskog gasa. U ovom slučaju Evropljani će oteti dio izvorišta i sami sebe snabdjevati u narednih nekoliko decenija. Svako koga zaprepaštava ovakva percepcija budućnosti treba da se podsjeti osnovnih tumačenja pojmova krstaški ratovi, kolonijalizam, neokolonijalizam i ino, kakve je učio u osnovnoj školi, pa da shvati kako ovdje nema ničega što Evropljani nisu činili vijekovima.
Ranije sam pisao o tome kako Vladimir Putin strateškim sporazumima sa Turskom, Iranom i Egiptom nastoji izbjeći opisani razvoj situacije (3). Putin je pokušao iz konflikta izvući najvažnije subjekte međumuslimanskog krvoprolića i pomoći tom prostoru da izbjegne „sudbinu“ kakva mu je namijenjena, no, danas je nepobitno da će i Rusija morati bitno mijenjati svoju poziciju. Neće Zapad dozvoliti Rusiji da u ovom budućem oružanom sukobu igra važniju ulogu, ali će svakako nastojati i „ruskog medvjeda“ pridobiti na svoju stranu. Obzirom da je Iran konačni cilj ovog novog projektovanog sukoba, a to znači ulaženje u „meki trbuh“ Rusije i Kine, Vladimir Putin pokušaće da se bar kao „saveznik“ Zapada pozicionira na potezu svojih geostrateških interesa. Iako geostrateški ovakvo ishodište teško šteti Rusiji i Kini, ipak treba znati da drugačije pozicioniranje (osim „savezničkog“) neće moći izboriti. Nedavni rusko-američki „dogovor“ oko iranskih nuklearnih potencijala ukazuje na ovakvo ishodište.
Neću se ponavljati, ali moram naglasiti kako godinu i po kontinuirano ukazujem da „NATO jastrebovi“ nemaju bolje opcije zaustavljanja rusko-kineskih energetsko-infrastrukturnih projekata do jednostavne destabilizacije Balkana. Ovdje želim istaći kako će Balkan i u ovoj novoj „viziji“ čovječanstva imati jednako važnu ulogu, samo što to nećemo materijalizovati u koliko-toliko slobodnim uslovima, nego prosto kao kolonija!
BAKIR IZETBEGOVIĆ IDE STOPAMA BABE ALIJE
Pokako dolazimo do pitanja zbog čega je Bakir Izetbegović tako važan u budućim geopolitičkim promjenama. Prosto „NATO jastrebovima“ je za realizaciju projektovanih hegemonističkih ciljeva neophodna jaka politička figura među bošnjačkom populacijom. Sljedbenici vehabizma i Islamske države u BiH predstavljaju vrlo snažnog aktera sukoba, dovoljno jakog da destabilizuju kompletnu zemlju. Međutim, podsjetiću da ovdje govorimo o uništavanju muhamedanstva, bukvalno o genocidu nad muslimanima. Znači, potreban je „žrtveni jarac“ dovoljno moćan da pokrene cio bošnjački narod u pravcu vlastitog samouništenja.
Normalno, niko neće Bakiru Izetbegoviću kazati da je on projektovana žrtva, nego će ga ubjeđivati da je saveznik, prijatelj i veliki zaštitnik muhamedanstva. Njegova svijest biće projektovana u tom pravcu, a kad shvati da su i on lično i njegov narod žrtvovani – biće mu kasno! Bakir Izetbegović u ovom trenutku likuje obzirom da ga mnogi tapšu po ramenu i predstavljaju ga kao faktora stabilnosti, međutim, ne primjećuje da istovremeno djeluje snažna kampanja njegove satanizacije. Svakodnevno se piše i govori o njegovim vezama sa Muslimanskom braćom, sa Al Kaidom, sa organizovanim kriminalom i ino. U potpunom odsustvu kritike javno je okarakterisan kao organizator srebreničkog napada na Aleksandra Vučića, a sam se pobrinuo da se predstavi kao zaštitnik zločinca i kriminalca Nasera Orića. U stvari prezentovao je kako je Naser Orić iznad interesa dva naroda!
Sad, dolazimo do pitanja: zbog čega Aleksandar Vučić i pored svega nastoji pridobiti Bakira Izetbegovića? Jednostavno, Vučić sasvim izvjesno očekuje destabilizaciju i ozbiljne probleme na jugu Srbije. Albanski faktor je još jedna komponenta kakvu će Zapad iskoristiti za destabilizaciju Balkana, a potom bezobzirno žrtvovati. Možda griješim, ali sam ubijeđen da će budući „krstaški rat“ rezultirati potpunim progonom albanskog življa sa evropskog tla. Znači, zbog očekivanih problema iz pravca juga Vučić sasvim razumljivo nastoji izbjeći probleme iz pravca zapada, odnosno sa B-H strane, a kakvi će se nedvosmisleno preliti na prostor Sandžaka. Tu možemo, dakle, govoriti o čistom pragmatizmu.
No, zapitajmo se da li su kisela voda i ulična muzika dovoljan motivator za Bakira Izetbegovića? Slobodan Milošević je njegovom babi Aliji ponudio mnogo više – mjesto prvog predsjednika „krnje Jugoslavije“. Ipak, Alija je odlučio svoj narod uvesti u avanturu, u stradanje. Odlično je Izetbegović senior znao da narod uvodi u unaprijed izgubljen rat, ali lažna američka obećanja bila su mu preprivlačna. Potpuno sam ubijeđen da će i Izetbegović junior načiniti identičnu grešku i to iz prostog razloga što će Amerikanci ponovo odigrati identičnu igru. Jednostavo, Bakiru će biti ponuđeno da realizuje ono šta njegovom ocu nije uspjelo, a u pitanju je uništavanje Republike Srpske, i on će taj mamac zagristi. Šta će uslijediti i kako će se sve to okončati vidjećemo, ali iskustvo nas upućuje na ovakve pretpostavke.
Pri tom ne smijemo prenebregnuti činjenicu da na odluke Bakira Izetbegovića uveliko utiču potezi „trilateralca i pokušaju“ Milorada Dodika. Čak i u situaciji da Bakir Izetbegović shvati u kave zamke ga uvlače „zapadni prijatelji“, tu je Milorad Dodik koji kontinuirano „pumpa“ situaciju u BiH-i u pravcu ozbiljne destabilizacije. Dodik naprosto realizuje zadatak dobijen od Trilateralne komisije i nada se ostvarenju cilja kakav nisu postigli ni Milošević, ni Karadžić, a u pitanju je podjela BiH-e između Srbije i Hrvatske. Mnogi griješe u promišljanjima kako je BiH „trajna kategorija“ i nedjeljiva, no tako su velike sile razmišljale prije 20 godina. Zbog čega na bazi dosadašnjeg iskustva danas ne bi razmišljale drugačije?
Na kraju, recimo nešto i o poziciji Srbije kao najvažnijeg faktora svih budućih geopolitičkih projekcija. Srbija će u budućoj „stani-pa'ni“ konstalaciji odnosa i promjena biti prinuđena ući u tu „zapadnu alijansu“, kako politički tako i vojno. Naša matica biće destabilizovana samo do mjere u kakvoj će se opredijeliti po pitanju budućeg saveznika – Zapada! Naši novi saveznici čak neće insistirati na potpunom otklonu prema Rusiji iz prostog razloga (kako rekoh!) što će „NATO jastrebovi“ u ovu novu alijansu protiv Islama nastojati uvući i Rusiju. U slučaju okončanja budućeg projektovanog sukoba sa pobjedom Zapada (a kako drugačije da se okonča?) Srbiju očekuje realizacija svih onih infrastrukturnih, energetskih i integrativnih projekata (prijem u EU) kakvima sada teži. Samo će se promijeniti „saveznici“ i vlasnici kapitala (prirodnih resursa) od kakvog ovi projekti ovise. Naši novi „zapadni prijetelji“ oslobodiće Srbe od višedecenijskog muslimanskog neprijatelja, a to što ćemo biti kolonija – to je naprosto stvarnost na kakvu smo vijekovima navikavani.
(2) „Ukrajinska zamka za Putina“ (autor) na: http://borislavradovanovic.blogspot.com/2014/03/blog-post.html
(3) „Putin dolazi Južnim-Nabuko tokom“ (autor) na: http://borislavradovanovic.blogspot.com/2014/12/blog-post_10.html
.
Нема коментара:
Постави коментар
Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.