Prijedor najbezbjedniji grad u svijetu???

Prema danas objavljenim podacima Policijske uprave Prijedor, normalno statističkim, proizilazi da je naš grad najbezbjedniji na vaskolikoj planeti. Da li je doista tako?

Piše: Borislav Radovanović

Načelnik Uprave Dalibor Ivanić pohvalio se kako ukupna rasvjetljenost krivičnih djela iznosi fantastičnih 88,2 %, a po nepoznatom počiniocu čak 71,3%. Pritom je apostrofirao kako njegov „tim“ bilježi porast rasvijetljenosti od nekih 12,7%.

Primjera radi kad bi u jednoj Švajcarskoj policija zabilježila takav rast rasvjetljenosti krivičnih djela država bi automatizmom formirala stručnu komisiju i istražila sporni „fenomen“. Takva odstupanja u razvijenim društvima prosto nisu poznata i automatizmom upućuju na manipulaciju podacima.

U daljem moram naglasiti kako policije Njemačke ili Japana, inače poznate po efikasnosti, mogu samo da sanjaju o rasvijetljenosti djela po NN počiniocu preko 70%. U stvari policije ove dvije zemlje rijetko dosežu i polovinu od našeg „procenta“.

Da iko u svijetu ozbiljno vjeruje našim „statističkim pokazateljima“, pa odavno bi svoje policajce slali ovde na obuku – čisto da poboljšaju svoje metode i prakse. Godinama prikazujemo pokazatelje kakve ni približno ne mogu dosegnuti najrazvijenije države, zbog čega je začuđujuće da ama baš niko ne pokazuje volju za istraživanjem ovog „fenomena“. Da se ne zavaravamo, niko u svijetu ne vjeruje našim „napumpanim“ rezultatima i to je prosto činjenica.

Ovde moram apostrofirati jedan „problem“ od prije par godina. U „utrci“ ko će prikazati bolje rezultate našli su se rukovodioci koji su rasvijetljenost prikazivali u iznosu od čak 110%. Hej, policajci su uspjeli rasvijetliti čak 10% više krivičnih djela negoli je uopšte počinjeno. Na takve slučajeve jedan iskusan analitičar obratio se direktno ministru i ukazao mu kakvim budalaštinama se bave pojedinci. Nakon toga uslijedila je reakcija ministarstva sa upozorenjem da se policija ne smije baviti „naučnom fantastikom“, no suštinski se samo dogodilo da su ostali „stručnjaci“ shvatili da je nemoguće preći maksimu od 100%.

Dakle, već po narečenom moramo posumnjati u navode policije o stanju bezbjednosti u gradu. Elem, kako sam navikao u daljem ću kroz konkretne primjere pokazati da Policijska uprava Prijedor i njen načelnik Ivanić bezobrazno lažu građane i to korištenjem friziranih podataka.

O prvom slučaju koji izdvajam već sam pisao, ali nije na odmet ponoviti. U vezi dvostrukog ubistva u Trnopolju, za kakvo je procesuiran Zikrija Krkić, sud je donio oslobađajuću presudu. Iako imamo dva smrtno stradala naša sugrađanina  policija se tim predmetom godinama ne bavi upravo zato što je statistički prikazan kao „okončan“/procesuiran.

Policija je ovaj zločin istraživala samo do nivoa u kom ga mogu prikazati kao „rezultat rada“ i to više ama baš nikog ne zanima. No, iz sudske presude jasno je vidljivo da su sudije, tužilaštvo, vještaci i drugi akteri postupka SAGLASNI oko jednog – policija je katastrofalno odradila svoj dio posla. Čak su iznesene ozbiljne sumnje o podmetanju dokaza.

Znači, ovaj teški zločin naša policija tretira kao „okončan rezultat mukotrpnog rada“, maksimalno je medijski izreklamiran, a sud je čovjeka oslobodio i čak konstatovao da u radu policije postoje ozbiljni problemi.

Sljedeći slučaj sam takođe „eksploatisao“, pa ću biti kratak i koncizan. Godinama prijedorska policija tavori sa paljevinama skupocjenih automobila. Za seriju paljevina procesuirala je Edisa Biondića, sve to medijski izreklamirala i uobičajeno(!) odložila ad akta. No, tužilaštvo je protiv Biondića podiglo optužnicu samo za jedan benigni slučaj, koji ovaj nikad nije ni negirao. Za sve ostale slučajeve tužilaštvo nema dokaza, a policija neće da ih dalje istražuje pošto se vode kao „rasvijetljeni“.

Potom, moram podsjetiti i na jedan još uvijek nerasvijetljen slučaj – ubistvo Radovana Grbića zvanog Cule. Da „pomognem istrazi“ pisao sam kako je Radovanovo ubistvo bilo tek prvo u seriji sličnih zločina, ubistava po istom modus operandi. Čak sam navodio i druge veze između ubijenih, ali nisam uspio navesti policiju da radi po ovom zločinu/zločinima.

Elem, da se ne bi bavili samo slučajevima o kakvima sam pisao – evo i malo EKSKLUZIVE! Sjećate li se odronjavanja puta Prijedor – Mrakovica iz 2011. godine? Vjerujem da se mnogi sjećaju.

Taj slučaj policija je bez ikakvih provjera okarakterisala kao „klizište“ ili prirodnu nepogodu, pa na licu mjesta ništa nije činjeno. Sa druge strane kamerman jedne privatne televizije sišao je u podnožje brda i snimio poluzatrpani bager. Da taj snimak ne bi emitovao kamerman je istog dana dobio mito od 10 000 maraka.

Znači, nije tu bilo nikakvog „klizišta“, nego su lokalni moćnici ispod puta iskopavali kamen. Pritom su potkopali osnovicu puta i prouzrokovali obrušavanje zemlje i magistralnog puta. Elem, obzirom da policija ništa nije uradila po ovom slučaju sa ogromnom štetom, na kraju su isti ti lokalni moćnici (njihova preduzeća) vršili sanaciju puta i debelo naplatili otklanjanje štete za kakvu su trebali odgovarati.

Sve na ovom svijetu je međusobno povezano, pa je i ovaj odron vezan za djelovanje islamističkih grupa na našem području. Kako? Opštepoznato je da lokalni ekstremisti/islamisti (poznatiji po pogrešnom nazivu „vehabije“) gospodare Kozarom. Da bi svoj boravak na ovoj planini „opravdali“ registruju se kao alpinisti, lovci, pčelari... Počesto im policija izdaje i odobrenja za nabavljenje vatrenog oružja.

No, manje je poznato da gotovo svakog ljeta, godinama, na Kozari islamisti iz okruženja (pa i oni iz bijeloga svijeta) organizuju razne vježbe kakve uključuju i bojeva gađanja. Upravo te 2011., zbog pomenutog odrona puta, vježbe i bojeva gađanja nisu održane na Kozari, nego u kanjonu Ugra. Uz to treba pomenuti kako je Kozara važna tačka na tzv. Putevima Alaha (povezivanja islamista) i u pravcu Koz. Dubice i u pravcu Gradiške.

I kad smo već kod „vehabija“ (pravilno: selefija) moram naglasiti i kako nas to dalje vodi ka međunarodnom krijumčarenju oružja, finansiranju terorističkih aktivnosti i ino. Zar smo zaboravili da su upravo naši Prijedorčani (doduše i Banjalučani) uhapšeni u Francuskoj zbog krijumčarenja oružja i municije prije terorističkih napada u kakvima je utvrđeno da je korišteno naše oružje i municija? Ili da govorim o krijumčarenju oružja prema skandinavskim zemljama prije tamošnjih terorističkih napada? Ili, možda o Njemačkoj?

Nadam se da je poenta jasna i bez daljeg nabrajanja slučajeva ili teških izvora opasnosti. Nedavno je ministar Dragan Lukač izjavio kako u Srpskoj nema paradžemata i organizovanih radikalno-islamističkih grupa, pa se njegov pulen Dalibor Ivanić nije ni osvrnuo na ovaj segment opasnosti.

Nekoliko godina tvrdim i dokazujem da je područje pod Policijskom upravom prijedorskom sa aspekta terorizma i ekstremizma ubjedljivo najugroženije u Republici Srpskoj. No, kome to reći i objasniti? Možda Ivaniću i njegovim „stručnjacima“?

Sad, možete vi vjerovari fabrikovanim policijskim statistikama, a možete i „zabranjenom analitičaru“ (meni!) koji tvrdi sasvim suprotno. Vaš izbor.