Primjećujem da je u B-H medijima „udarna vijest“ o tome da je u Banjaluci ukradeno 20 satova. Pritom, niko ne objelodanjuje da se u toj istoj Banjaluci na dnevnom nivou, kroz institucionalizovani kriminal i korupciju, UKRADE PREKO DVA MILIONA KM.
Prosto je fascinantno koliko su naši građani zainteresovani za klasični/opšti kriminal, za saobraćajke, hapšenja i slična policijska saopštenja. Možemo vrlo lako uočiti da su takve vijesti u bosansko-hercegovačkim medijima u principu najčitanije.
Tako se danas dogodilo da je najčitanija vijest kako su nepoznati lopovi u Banjaluci uktali 20 satova i nakita u vrijednosti od nekih 5 000 maraka. Sa aspekta kriminalistike i društvene opasnosti riječ je o bukvalno neinteresantnom krivičnom djelu. Zato mi i nije jasno: šta u ovoj i sličnim vijestima privlači pažnju?
No, manimo se „šuplje priče“ i postavimo esencijalno pitanje: da li se u Banjaluci na dnevnom nivou unutar institucija Srpske različitim koruptivnim radnjama ukrade preko DVA MILIONA maraka?
Kako sam došao do takve procjene? Prije četiri-pet godina prof dr Rajko Tomaš, profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, objavio je istraživanje da se na godišnjem nivou u BiH koruptivnim radnjama otuđi/ukrade preko ŠEST MILIJARDI maraka. U to vijeme pokradeni iznos je premašivao sabrane budžete entiteta i države. Apostrofiram: unutar institucija BiH godišnje se nezakonito otuđi godišnji budžet države i entiteta!
Obzirom da je tadašnji budžet Republike Srpske bio približno dvije milijarde možemo paušalno zaključiti da se na teritoriji našeg entiteta najmanje toliko pokrade na godišnjem nivou. Danas je budžet Srpske značajno veći, pa možemo govoriti i o proporcionalnom porastu krađe (koruptivne), ali zadržimo se ipak na podacima profesora Tomaša.
Ukoliko se dalje pozabavimo matematičkim radnjama proizilazi da se u Republici Srpskoj na dnevnom nivou otuđi gotovo 5,5 miliona maraka. Aferim: svakog dana unutar institucija Srpske nosioci institucionalne i političke moći od građana otuđe 5,5 miliona maraka!
Sad, problem je što se krade širom Srpske, na veliko i na malo, na milion i jedan način, te u svakoj mogućoj prilici. To u predmetnom izračunavanju znači da samo jedan dio od tih famoznih 5,5 miliona otpada na Banjaluku.
Obzirom da je u pitanju administrativni centar Srpske, odnosno mjesto gdje se slivaju sve naše pare, te gdje se vrše najveće transakcije – paušalno procjenjujem da se unutar entitetskih i lokalnih institucija u Banjaluci na dnevnom nivou otuđi najmanje DVA MILIONA maraka!
Na kraju, ostaje mi da razočarano zaključim kako ova informacija neće biti udarna vijest niti na jednom mediju. Pročitaće je nekoliko hiljada građana koji svakog dana posjećuju moj blog, ili će preko društvenih mreža doprijeti do svijesti par desetina hiljada čitalaca. No, problem je što će ogromna većina „zaključiti“ da nisam iznio ništa novo, ništa šta svima nama nije poznato već godinama. Ogromna korupcija postala je nešto na šta smo se i kao društvo i kao pojedinci prosto svikli.
Samo, moram podsjetiti da su u pitanju naše zajedničke pare, od kojih bi mogli nešto bolje da živimo, da gradimo i razvijamo infrastrukturu, školstvo, zdravstvo, penzione fondove... Onog trenutka kad to shvatimo i kad se tome usprotivimo – moći ćemo se nadati boljoj budućnosti i za nas i za našu djecu!
Нема коментара:
Постави коментар
Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.