уторак, 26. септембар 2017.

Dodik pobjegao u Beč - „revolucija“ ni na pomolu!



 
Jučerašnja „konstitutivna sjednica“ Skupštine naroda Srpske nedvosmisleno je pokazala da su režimske optužbe kako Savez za promjene priprema nekakve „obojene revolucije“ tek puke mantre i spinovi. Zapitajmo se ozbiljno: zašto je Dodik  „pobjegao“ u Beč?


Piše: Borislav Radovanović

Kako sam najavio juče sam i deklarativno dao podršku projektu „Skupština naroda Srpske“ u organizaciji Saveza za promjene. Mediji su već prenijeli najvažnija dešavanja i izjave organizatora, pa nema potrebe za pretjeranim opisivanjem samog događaja.

Treba istaći da je interesovanje građana za ovaj događaj ekletentno pokazao kako ovaj politički potez ima svoj smisao i opravdanost. Podsjećam da su organizatori skup najavili samo tri dana ranije i nisu ga nešto pretjerano „reklamirali“ u javnosti. Poenta je u tome da građani ŽELE UČESTVOVATI u političkim dešavanjima.

Već samo postojanje težnje građana za političkim i društvenim promjenama organizatorima skupa pružilo je mogućnost artikulisanja protesta, buna i otpora režimu. No, objektivno, narodni poslanici svojim istupima nisu poticali građane na bilokakvu aktivnost. Apostrofiram: na skupu nije upućena niti jedna jedina poruka kakva bi se mogla tumačiti kao poziv da građani povodom aktuelnih dešavanja nešto čine ili ne čine.

Upravo suprotno javnosti prezentovanim režimskim spinovima: narodni poslanici su redom isticali kako cilj ovog projekta nisu promjene izvan onih na predstojećim izborima. Jasno je rečeno kako slične skupove namjeravaju kontinuirano održavati diljem Srpske i da to čine u funkciji neposrednog upoznavanja građana sa onim šta režim čini, a naprosto zbog spriječenosti da probleme iznose u Narodnoj skupštini i u okviru svojih mandata. Dakle, kompletan projekat usmjeren je ka izborima i dobijanju glasova građana, a šta u esenciji i jeste cilj svakog političkog subjekta.

Ovde treba naznačiti kako kod populacije u značajnoj mjeri postoji opredijeljenost za rušenje vladajuće oligarhije organizovanim masovnim protestima. Prevedeno, to konkretno znači da Savez za promjene bez problema može u Banjaluci organizovati masovne građanske proteste. Da je to tako pokazuje činjenica da su za tri dana, bez pretjerane reklame i organizovanog prevoza na ovoj „skupštini“ okupili uveliko preko 500 ljudi.

No, akteri ovog projekta jasno su istakli kako im to nije cilj, a ponajmanje ideja vodilja. Ne bih kalkulisao oko toga da li će Savez za promjene u okviru nekih drugih aktivnosti organizovati nekakve proteste, uz opasku da bi protestima konkretno poentirali kod jednog značajnog dijela glasačke populacije. Međutim, projekat „Skupštine naroda Srpske“ zasigurno neće ići u tom pravcu, odnosno da je primarno upravljen ka budućim izborima.

Ovde se treba referirati i na neka jučerašnja dešavanja vezana za ovaj javni skup. Milorad Dodik iz Beča javlja kako je zbog putovanja „spriječen“ u organizovanju nekakvog kontramitinga u dvorani „Borik“, kojim bi Savezu za promjene domenstrirao „snagu“.

Prvo, da se ne lažemo, za organizaciju nekog velikog skupa imao je premalo vremena. U datim okvirima mogao je organizovati okupljanje koje teško da bi brojčano bitno „nadjačalo“ skup opozicije, a to bi u jednoj povelikoj sportskoj dvorani djelovalo degutantno i čak kontraproduktivno.

Ono šta je aktivista „Trećeg bloka“ Željko Bilić pred sudim dokazao, a u više slučajeva to je utvrđeno i inspekcijskim nadzorom, jeste da su u organizovanju Dodikovog „veličanstvenog kontramitinga“ u Banjaluci direktori javnih preduzeća pod prijetnjom otkaza tjerali zaposlene da prisustvuju „koncertu šatorske zvijezde“. Za takve „umotvorine“ socio-patološke prirode ovoga puta režim naprosto nije imao dovoljno vremena.

No, jučerašnja Dodikova izjava upravo potvrđuje ono šta svi mi njegovi politički neistomišljenici godinama ukazujemo, a to je – NIŠTA BEZ DODIKA! Adekvatan politički odgovor na potez opozicije bio bi da narodni poslanici vladajuće koalicije organizuju sličan skup. No, ko bi se uopšte odazvao na takav poziv?

Sinoć su Mladen Ivanić i njegov imenjak Bosić, ako i druge poznate ličnosti, prisustvovali skupu, ali se nisu  obraćali okupljenima. Kako je to i najavljeno samo su narodni poslanici govorili o onome šta im je u parlamentu onemogućeno.

Ako je Dodik već bio „spriječen“, pa mogli su Marko Pavić, Petar Đokić, gradonačelnik Radojičić i slični „uveličati“  skup u organizaciji narodnih poslanika vladajuće oligarhije. Elem, ništa bez Dodika!

Može Milorad Dodik mantrati šta mu drago, ali ostaje utisak da je juče pobjegao iz Banjaluke i to samo zbog toga kako bi imao „opravdanje“ za nesposobnost da kvalitetno odgovori na ovaj potez političkih protivnika.

Pored Dodikove „bečke bježanije“ treba istaći i jučerašnje najave ministra Dragana Lukača kako MUP „istražuje“ sporna dešavanja u Narodnoj skupštini, a zarad procesuiranja narodnih poslanika.

Na prvi pogled može se zaključiti da ovaj „magistar pravnih nauka“ nema ni elementarno znanje o pravnom sistemu Republike Srpske. Već sam pomisao da policija tužilaštvu i sudu prijavljuje narodne poslanike i nosioce mandata u najvišem ustavno-političkom tijelu Srpske, odnosno Zakonodavca, je alarmantna. No, ako to posmatramo u nešto širem kontekstu onda se društvo treba ozbiljno zabrinuti.

Znači, ministar policije javno objelodanjuje da i dalje namjerava nezakonito zloupotrebljavati policiju protiv legitimnih političkih predstavnika građana u najvišem organu vlasti Republike Srpske i koje štiti poslanički imunitet.

To je jasna poruka svim političkim neistomišljenicima Lukačovog SNSD-a (ministar je član Glavnog odborastranke) da im je bijeg iz Republike Srpske najbolji način samozaštite.

Za kraj želim istaći da smo iz Pokreta "Treći blok", u skladu sa prethodnom najavom, sa nekih 7-8 predstavnika deklarativno podržali ovu „konstitutivnu sjednicu“. Za dalje naše učešće zanima nas da li će ovaj projekat uspostaviti javnu raspravu i dijalog sa građanima. To šta narodni poslanici imaju da iznesu čuli smo i shvatili, pa je besmisleno da ponovo slušamo isto.

Po našem dobronamjernom sudu ovaj projekat neće dugo držati pažnju javnosti ukoliko se u svakom gradu budu ponavljali isti govori istih aktera. Da bi ovaj projekt bio održiv na duže staze pokrebno je uspostaviti DIJALOG, prikupljati saznanja o dešavanjima u lokalnim zajednicama, tragati za što širim opservacijama stanja u društvu i kvalitetnim idejama i vizijama. U takvom modelu svakako bi nastojali doprinijeti. No to je samo naše viđenje, a na organizatoru je od odlučuje.