Vrhunac ili kraj Dodikove diktature?

 

Nakon Glavne službe javne revizije Milorad Dodik i Narodnu skupštinu stavlja u funkciju održavanja nametnute autokratije. Da li je to „crvena linija“ preko koje građani Srpske neće preći? Da li je to kraj njegove diktature?

Piše: Borislav Radovanović

Izjavom kako je „ostavka – stavljanje mandata na raspolaganje“ glavnog revizora Duška Šnjegote pitanje kojim će se baviti nekakva „komisija“ predsjednik Narodne skupštine RS Nedaljeko Čubrilović je otkrio mračni plan aktuelne vlasti kako zataškati niz teških afera.

Iako je javnost poprilično upoznata sa aktuelnim dešavanjima valja još jednom podsjetiti na esenciju problema. Služba javne revizije otvorila je dva ozbiljna društvena problema. Prvo je utvrdila da je vlada slagala građane u pogledu budžetskog deficita za 2016. godinu i to za „samo“ 130 miliona maraka.

No, drugi problem je po aktuelnu vlast mnogo veći. Glavna služba javne revizije utvrdila je da na eskrov računu nije ostala niti jedna marka od 1,5 milijarde maraka kojima je „vlada kontinuiteta“ gospodarila punu deceniju. Pritom, ukazano je na niz nezakonitosti i nepravilnosti, kao i primjera lošeg gospodarenja, kakvi su rezultirali ovakvim enormnim i nenadoknadivim gubitkom.

Zatim, glavni revizor Šnjegota u skladu sa zakonskim obavezama izvještaje revizije na razmatranje dostavlja Narodnoj skupštini. Kako bi spriječio da istina izađe na svjetlo dana i to prilikom parlamentarne rasprave i pred očima cjelokupne javnosti Dodik poseže za novim i krajnje bezobzirnim nezakonitostima.

Konkretno, prekoračuje ovlaštenja tražanjem ostavke i prijetnjom smjenom glavnog revizora, šta je prema našem zakonodavstvu neizvodivo. No, Dodik ne mari za zakone, nego se oslanja na silu, prijetnje, brutalnost...

Sa druge strane glavni revizor Šnjegota, podržan od strane svog zamjenika, deklarativno podnosi „ostavku“, no i nazivom predmeta i sadržajem akta u stvari traži da se aktuelni problem rješava na zakonit način i pred najvišim političkim i zakonodavnim tijelom Republike Srpske – parlamentom.

Samo, parlamentarna rasprava je Dodiku i koalicionim partnerima krajnje poražavajuće rješenje, nešto šta od početka nastoje izbjeći. I sad predsjednik parlamenta kaže kako je ovo po Republiku Srpsku možda čak sudbonosno pitanje u nadležnosti nekakve „komisije“.

Dodik ovakvim postupcima eklatantno dokazuje kako je diktatura dominirajući oblik vladavine na prostoru Republike Srpske. Njegova diktatura! Pritom, on eksplicitno pokazuje kako i dalje namjerava provoditi autokratiju, institucionalno nasilje i zloupotrebe položaja i moći.

I tu dolazimo do neminovnog pitanja: do kad će građani trpiti Dodikovu bezobzirnu diktaturu? Da li je ovim zadnjim postupcima prešao „crvenu liniju“ nakon koje će građani adekvatno odreagovati?

Prirodni i ljudski zakoni nalažu da se diktaturi treba suprotstavljati i odavno se opravdano pitamo zašto u Republici Srpskoj građani nijemo trpe sve Dodikove hirove. Da li je naša kolektivna svijest dosegla nivo idiotizma?

Nadati se, ipak, da građani Republike Srpske nisu pretvoreni u Dodikove „korisne idiote“ i da će na ovaj aktuelni trenutak adekvatno odgovoriti. I tu prvenstveno očekujemo reakciju opozicionih stranaka, ali i niza građanskih udruženja i pokreta koji se deklarišu kao protivnici autokratije. Neko mora preuzeti odgovornost za budućnost Republike Srpske, te u skladu sa tim pokrenuti borbu protiv ovog i ovakvog režima.

U konačnici vrijeme je da i borci više ne čekaju „poziv“ očigledno poltronskog rukovodstva Boračke organizacije, nego da sami odreaguju i pokažu da se nisu borili za Dodikov privatni „feud“, nego za Republiku Srpsku. Zašto je nužno da borci zauzmu prve redove u opravdanim građanskim protestima suprotstavljanja tiraniji?

Na našu žalost moraćemo još jednom ugroziti sopstvene živote u odbrani Republike Srpske. Ministar policije Dragan Lukač već javno prijeti građanima u slučaju ispoljavanja bilokakvih protesta. Dodik i Lukač odlično znaju da građani Srpske nisu skloni nikakvom vandalizmu i nasilju, nego da protestvuju mirno i dostojanstveno.

Zato su Dodik i Lukač obezbijedili huligansku organizaciju "Zavjetnici" iz Srbije, čiji članovi bi došli u Banjaluku radi izazivanja incidenata u slučaju sasvim izvjesnih masovnih protesta građana. Upravo "Zavjetnici" treba da Lukaču daju "alibi" za policijsku represiju prema građanima.

Znači, u očuvanju diktature Dodik je spreman i na mnogo brutalnije poteze od svih dosad materijalizovanih. Zato je važno da naši borci, upravo oni koji su ponajviše doprinijeli stvaranju Republike Srpske, budu nosioci borbe protiv Dodikove tiranije, ali i sasvim izvjesnog potpunog uništenja Srpske. 

Ako smo svojevremeno imali hrabrosti ratovati sa NATO agresorom, sasvim sigurno i danas imamo dovoljno hrabrosti za svrgavanje diktature NATO plaćenika i izdajnika  poput Dodika i Lukača!