Dodik i ustaški simboli

 

Hrvatsku predsjednicu Kolindu donekle možemo i razumjeti. Elem, zašto Milorad Dodik često prezentuje jedan nedvosmisleno ustraško-nacistički simbol?

Piše: Borislav Radovanović

Kolinda Grabar-Kitarović ovih dana dobrano se obrukala tvrdnjama da je ustaški pozdrav „Za dom – Spremni“ u stvari stari hrvatski pozdrav. Na stranu što su je zbog takve nebuloze javno iskritikovali mnogi istoričari, nego je doživjela napade i od deklarisanih sljedbenika ustaške ideologije poput Zlatka Hasanbegovića.

Tako to biva kad se nedovoljno obrazovani političari služe populizmom zarad dodvoravanja kojekakvim desničarskim budaletinama. Upravo iz istih pobuda moramo kritikovati i Milorada Dodika.

Naime, Dodik počesto u vis podiže tri raširena prsta i tako deklariše svoje „srpstvo“, a šta kod njegovih jednako neobrazovanih sljedbenika proizvodi euforiju. Problem je u činjenici da Dodik i njegovi istomišljenici u stvari prezentuju nacističko-ustaški simbol iz Drugog svjetskog rata.

Moramo se ovde zapitati: je li primjereno da predsjednik Srpske promoviše simbole nacista i ustaša iz rata u kom su isti nad ovdašnjim srpskim narodom počinili genocidne zločine?

Nacisti su u vis podizali tri prsta kako bi na taj način simbolisali „Treći Rajh“ i to uopšte nije sporno. Postoji nebrojeno fotografija i drugih istorijskih dokaza kakvi to eklatantno potvrđuju. Ustaše su ovaj simbol preuzele kako bi deklarisale slijeđenje nacističke ideologije.

Da je to tako znamo još od 10. aprila 1941. godine, kad Slavko Kvaternik preko Radija Zagreb proglašava je uspostavu NDH, neposredno prije ulaska njemačkih trupa u Zagreb.

Kvaternik je sa podignuta tri prsta tada izrekao:

"Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska... Bog i Hrvati! Za dom spremni!"

Isto vidimo i na naslovnici „Hrvatskih novina“ prilikom objavljivanja uspostavljanja NDH, kao i u nizu fotografija nastalih u to doba. Tri podignuta raširena prsta simbolišu ustaštvo i nacizam i u to ne treba sumnjati. I to bi Milorad Dodik trebao naučiti.

Elem, zanimljiva je ta priča kako tri raširena prsta, poznati ustaško-nacistički simbol, prihvataju srpski desničari i time samo dokazuju sopstvenu glupavost. Prilikom devetomartovskih demonstracija u Beogradu 1991. osvjedočeni politički smutljivac Vuk Drašković u vis podiže tri raširena prsta i to okupljena masa sa oduševljenjem prihvata.

Od tog trenutka ovaj „srpski simbol“ bitiše u našoj nakaradnoj samospoznaji i nema apsolutno niti jednog dokaza da se srpski narod kroz istoriju deklarisao sa tri raširena prsta. Sam Drašković kaže da je na ovu ideju došao na osnovu poznate slike Takovskog ustanka. Međutim, sam pogled na ovu sliku ga demantuje. Knez Miloš drži tri SKUPLJENA PRSTA (stvarni simbol srpstva), nikako raširena.

Pritom moramo uvažiti činjenicu da je ovde u pitanju slikarska domišljatost jer nema nikakvih dokaza da je knez prilikom govora uopšte podizao ruku u vis. Čak i da je raširio tri prsta mogao je na taj način simbolisati tri prethodne srpske pobjede (Palež, Ljubić i Dublje).

No, ovaj problem ima mnogo dublju pozadinu o kojoj Vuk Drašković nikada ne govori. Formiranje srpske radikalne desnice je projekat osmišljen u centru CIA u Lengliju, kao i potonje logističko i finansijsko pomaganje.

Zamisao je bila vrlo jednostavna: trebalo je u srpskom etnosu razvijati antijugoslavenske snage kao dodatni element razbijanja SFRJ. Uz to ekstremna srpska desnica kreatorima razbijanja Jugoslavije trebala je i zbog manipulativnog uspostavljanja „jednakosti“ sa slovenačkim, hrvatskim i bošnjačkim separatistima. Prosto da se globalnoj javnosti može prodati mantra: „Ma svi su oni isti!“.

Tek formiranje paravojnih jedinica iz političkih desničarskih pokreta, opet „inovacija“ Vuka Draškovića, srpskom narodu nanijelo je nemjerljivu štetu. Pored regularnih JNA, VRSK i VRS, te paravojne snage srpskom narodu bile su potrebne kao i „treće oko“. Međutim, bile su potrebne centrima moći Zapada koji su razbijali Jugoslaviju, a sve kako bi uspostavili novu „istovjetnost“ sa slovenačkim, hrvatskim i bošnjačkim strukturama kakve su na protivpravnim paravojnim snagama i ostvarile političke ciljeve.

Vuk Drašković je plaćenik koji je sopstvenom narodu štošta podvalio kao modus operandi, a šta su mnogi slijedili bez iole svijesti da su samo marionete antisrpskih centara moći. Zato se ozbiljno trebamo zapitati: da li je i ovaj osvjedočeni nacističko-ustaški simbol uveo u srpsku samospoznaju po nalogu svojih mentora?

Za kraj ostaje nam naravoučenije: tradicionalni srpski simbol čine tri skupljena prsta koji po učenju Srpske pravoslavne crkve predstavljaju Sveto Trojstvo. Prste nipošto ne smijemo širiti/razdvajati jer tome razjedinjavamo Oca, Sina i Duha svetoga.

Nadati se da će i Milorad Dodik iz ovog teksta nešto naučiti. On je od komuniste i socijal-demokrate tek prije deceniju i nešto konvertovao u etno-klerika i desničara, pa se u tom novom identitetu očigledno ne snalazi najbolje. Zato ga moramo naučiti da ne prezentuje ustaško-nacističke simbole, jer tako u biti čak vrijeđa srpski narod.