Dobar vic: Spriječio sam atentat na Dodika!

 

Krajem 2006. godine otkrio sam pripremanje atentata na tadašnjeg novopostavljenog premijera Milorada Dodika i to je preduprijeđeno. Međutim, kad god se sjetim toga nasmijem se zbog jednog dobrog vica koji odlično objašnjava moju današnju situaciju.

Piše: Borislav Radovanović

Te 2006. godine kao policijski operativac bio sam na vrhuncu profesionalnih sposobnosti. Na planu organizovanog i teškog kriminala malo šta mi je moglo promaći, jer sam naprosto bio izvrsno informisan od strane razgranate mreže saradnika.

Tako se dogodilo da sam u vrlo složenoj situaciji doznao za pripremanje atentata na Milorada Dodika, koji je taman sjeo na premijersku poziciju. Ne mogu ni danas mnogo pričati o tome šta se tačno dešavalo, jer bi time ugrozio ljude. Mogu samo nagovijestiti da je u atentat bio pripreman od strane vrhunskih beogradskih ubojica, da su u sve bile upletene obavještajne strukture regiona i neke naše političke snage – sa kojima se Dodik danas pravo „uortačio“.

Onda se stvar zakomplikovala i tražila aktivnosti u inostranstvu, pa se sve to odužilo preko pola godine. Na kraju sam ipak uspio razmrsiti najvažnije detalje spornih dešavanja, a šta je najvažnije: atentat je preduprijeđen!

Elem, zašto pišem o ovome? Kad god se sjetim tadašnjih dešavanja na um mi „padne“ jedan stari dobri vic, koji moram prepričati.

Jednom nesrećniku (poput mene) gatara je prorekla da će biti odgovoran za smrt desetina miliona ljudi. Ovo upozorenje je jadničak shvatio ozbiljno i godinama je vagao svaki svoj pokret, svaki postupak. Pazio je da ni mrava ne zgazi.

I jednog dana slučajno se našao kraj nabujale rijeke. Odjednom ugleda ženu kako sa obale glasno zapomaže. Tad u vrtlogu rijeke ugleda i dijete. Bez razmišljanja je skočio u vodu i spasio malenog dječaka.

Kad je dijete predao majci, ova plačno reče:

-       Sine ADOLFE zamalo da mi se utopiš!

Šta mislite na kog Adolfa se ovo odnosilo?

Eto zašto se danas redovno nasmijem kad se sjetim atentata na Dodika. Naime, ni godina nije prošla kad započinjem istragu o sprezi Dodikovih novopostavljenih „kadrova“ sa organizovanim kriminalom. Da bi spriječili istragu čak su me pokušali likvidirati, a da ne govorim kakvim sam sve napadima i nezakonitostima bio izložen.

I evo naš rat traje punu deceniju. Javno sam se zarekao da meni kao policajcu kriminalci neće komandovati i toga se i danas držim. Ne odstupam! Karijera mi je uništena, svakog dana čekam otkaz, porodica mi živi u oskudici i teško da se nečemu dobrom mogu nadati u skorijoj budućnosti.

Elem, i danas bih postupio isto u slučaju bilokakve opasnosti po Dodika ili bilokog građanina. Jednostavno nakon dvije i po decenije vojnopolicijskog iskustva drugačije ne mogu – tako sam mentalno kreiran. No, mogu se sa skepsom sjetiti prednjeg vica i samo nasmijati. Šta da se radi? Život je takav.