уторак, 19. септембар 2017.

„Obojena policijska revolucija“



 
Umjesto učestvovanja u prilično degutantnoj RTRS-ovoj emisiji „Kokodakanje“ moramo državnog ministra bezbjednosti Dragana Mektića i predsjednika Odbora za bezbjednost NS RS Milanka Muhaljicu upitati: zašto ne primjenjuju zakonska ovlaštenja zarad razjašnjavanja „policijske revolucije“ protiv ustvano-političkog uređenja Republike Srpske?


Piše: Borislav Radovanović

Moram priznati da nisam mogao odgledati RTRS-ov „obračun“ pozicije i opozicije jer prezentovani sadržaj je samo još jednom pokazao besmisao ovdašnjih (nadri)politika. No, ono šta je višestruko paralo uši bile su najave opozicionara Mektića i Mihaljice da će vladajuća oligarhija odgovarati za sav kriminal i korupciju – al' kad oni dođu na vlast.

Tu se moramo logički zapitati: kad će to biti? Za koliko godina ili decenija? Elem, problem je sasvim druge prirode. Ministar Mektić je već u vlasti na državnom nivou i raspoređen na poziciju kakva mu omogućava razrješavanja spornih deđavanja u parlamentu Srpske – i to ODMAH!

Ono šta je nepobitna činjenica jeste da je organ izvršne vlasti (policija) upotrijebljen protiv hijerarhijski više zakonodavne vlasti. Sama po sebi takva situacija traži HITNO i NEODLOŽNO ispitivanje svih okolnosti i aspekata događaja.

I ministar Dragan Mektić je u poziciji da pokrene takvo istraživanje, a time i ispitivanje odgovornosti, okolnosti događaja od 13. septembra u Narodnoj skupštini. Za početak dovoljno je da od MUP-a RS-e zatraži informaciju o tome na bazi kog pravnog osnova i pod kakvim okolnostima je policija angažovana. Normalno, uz to treba zatražiti i službenu dokumentaciju sačinjenu povodom tog događaja.

I tu „leži zec“: policija je zakonski obavezna zadokumentovati svaku službenu radnju. Ukoliko je sve ono šta se događalo zapisano u odgovarajućim spisima moguće je sasvim eklatantno vidjeti postoje li tu kakve zloupotrebe složbenog položaja ili ovlaštenja. Nema sumnje da je policija prekoračila ovlaštenja, samo je pitanje detalja, imena, okolnosti i ino, a to dokumentacija svakako razotkriva.

Ukoliko pak, sa druge strane, policija nije adekvatno zadokumentovala svoje radnje opet dolazimo do kršenja zakonskih obaveza, pa time i do odgovornosti pojedinaca. Znači, ministar Mektić je u poziciji da pribavi polazna saznanja o spornom događaju, a kao policijski profesionalac sa višedecenijskim stažom valjda zna koliko je to značajan korak na planu procesuiranja odgovornih.

Ovde se doista moramo zapitati da li je ministar povukao ovaj potez i zbog čega eventualno to nije učinio? MUP RS je u zakonskoj obavezi da realizuje ovakav zahtjev Mektića.

Sa druge strane Milanko Mihaljica, kao predsjednik Odbora za bezbjednost, je bukvalno svakog dana u poziciji da identičan zahtjev uputi MUP RS. MUP je zakonski obavezan predsjedniku odbora dostaviti i odgovore na postavljena pitanja i potrebnu dokumentaciju. Isto tako Mihaljica je nadležan da ovu problematiku postavi na dnevni red, a onda je na većini u odboru da odluči o daljim koracima.

No, ponavljam: važno je pribaviti DOKAZE, a onda postoji niz mogućnosti da se odgovorni procesuiraju. Primjera radi čak i bez saglasnosti odbora Mihaljica je u poziciji je da pribavljenu dokumentaciju dostavi republičkom, pa čak i državnom, tužilaštvu na dalje postupanje. Identičnu mogućnost ima i Mektić.

Dakle, sve se svodi na pitanje: zbog čega ministar i predsjednik odbora ne posežu za zakonskim ovlaštenjima zarad pribavljanja činjenica i dokaza o onome šta se događalo u parlamentu Srpske? Pa čak i vezano za okolnosti kakve su produkovale političku krizu, kao što su revizorski izvještaji Glavne službe javne revizije i javno upućene nezakonite prijetnje sada već bivšem šefu ove službe Šnjegoti od strane predsjednika Dodika.

Za kraj valja poentirati. Preko godinu i po Milorad Dodik i njegovi „trabanti“ mantraju o nekakvim obojenim revolucijama. Po onome šta smo do sad imali priliku vidjeti jedino se dogodila „policijska revolucija“ nad najvišim zakonodavno-političkim tijelom Srpske. Znači, insistiranjem na informacijama i službenoj dokumentaciji ne samo da demontiramo Dodikove montirane konstrukcije, nego razotkrivamo i istinu o tome ko čini najveću prijetnju po Republiku Srpsku i njen ustavno-politički poredak.

Umjesto učešća u „Kokodakanjima“ kakvima smo svjedočili Mektić i Mihaljica bi trebalo da primjenjuju dodijeljena im ovlaštenja i to je put kojim kod građana mogu politički poentirati. Onim šta se događalo u studiju RTRS-e možda skupe koji „poenčić“ kod jedva pismenog puka, ali gro populacije Republike Srpske dovoljno je edukovano da razlikuje politiku i politikanstvo.